„Dao nam bog našeg krsnog imena slaviti a ne zaboraviti” – tako počinje završno poglavlje najnovijeg izdanja „Mladinske knjige Beograd” posvećenog slavskim svetiteljima, naslovljenog SRPSKE SLAVE – ČUVARI OGNJIŠTA.
Srbi nisu mnogo religiozan narod, ali gotovo svi slave slavu. Pritom veliku pažnju poklanjaju tome kako se slavi, a da vrlo slabo poznaju značenje onog što se slavi. Nije neobično sresti svečara koji ne zna ni osnovne podatke o svom kućnom zaštitniku, pa se upravlja prema legendama, narodnim verovanjima i praznovericama. SRPSKE SLAVE – ČUVARI OGNJIŠTA Nevenke Nedeljković pokušaj je da se to ispravi.
Novi ponos naše kuće bavi se poreklom i značenjem slave i sa njom povezanom narodnom tradicijom i običajima. Ova svojevrsna narodna, pravoslavna i porodična čitanka treba da nam pokaže ko su bili naši preci i ko će biti naša deca.
Svako poglavlje SRPSKIH SLAVA krcato je zanimljivim zapisima i podacima. U uvodnom delu naslovljenom „Slava roda i doma” može se saznati šta je krsna slava, kako to da se održala baš kod Srba, zašto svečari nekad promene slavu, zašto je najviše slava u kasnu jesen i zimu, koliko slava ima i kako su rasprostranjene, koje su najčešće a koje najređe krsne slave i šta sve danas Srbi slave kao krsnu slavu.
U poglavlju „Kad se koji sveti slavi” saznaćete u kom se mesecu u godini slavi najviše krsnih slava, kao i koji je to dan koji se po broju svetaca kojima je posvećen izdvaja od svih drugih slavskih dana.
U „Slavskom svetačniku”, glavnom poglavlju knjige, data su žitija 121 svetitelja koji se slave kao zaštitnici roda i doma, podaci o tome koliko je dana u slavskom kalendaru posvećeno datom svetitelju, koliko domova ga slavi, koji su narodni običaji, verovanja ili izreke vezani za datog sveca ili slavski dan, kao i to koje su slave slavile srpske vladarske porodice.
Iz bogate zaostavštine etnografa Mila Nedeljkovića priređivač knjige, gospođa Nevenka Nedeljković, izdvojila je u pomenutom poglavlju „Dao nam bog našeg krsnog imena slaviti a ne zaboraviti” zanimljive zapise o tome bez čega se slava može a bez čega ne sme dočekivati, kako se i koliko dana nekad slavilo, zašto je svakog gosta tri dana dosta, kako su se pozivali gosti, kakav je bio raspored sedenja gostiju i domaćina za sofrom, kako se mesi i šara slavski kolač, kako se seče kolač, u koju prostoriju u kući i na koji zid se kači slavska ikona, koje se pesme o slavi pevaju, a sve to prošarano je narodnim molitvama, zdravicama, izrekama i verovanjima o slavi.
U „Rečniku” je zabeleženo zašto je neki svetac zatvornik, a drugi stolpnik, jedan odšelnik, a drugi bezmolvnik, ko je prepodobni, a ko ravnoapostolni.
Ono po čemu se ovo izdanje posebno izdvaja od svih dosad objavljenih o slavi i slavskim svetiteljima jeste više od 100 slavskih ikona i fresaka  velikog formata kojima su žitija svetaca ilustrovana. Ikone su izrađene u različitim stilovima ikonopisanja, a najveći deo potiče iz radionice našeg uvaženog ikonopisca Petra Bilića. (Među raritetima je, na primer, Karađorđeva porodična ikona, koja se danas čuva u muzeju na Oplencu). Freske kojima su pojedina žitija ilustrovana poreklom su iz srpskih i makedonskih hramova
Bez obzira na to da li slavu doživljavamo kao verski obred, porodičnu svetkovinu ili obeležje nacionalne pripadnosti, ne smemo zaboraviti da je ona mnogo više: naš oslonac i uzdanica, ono jedino nasleđe koje se prenosi sa oca na sina a koje se ne može prodati, poharčiti, propiti, založiti. Zato je važno da slavu čuvamo i održavamo. Zato nam je bitno da je poznajemo i proslavljamo.
Ova knjiga spomenik je toj nasušnoj srpskoj potrebi.